LEGO SRBIJA
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.
LEGO SRBIJA

NEAKTIVAN/INACTIVE: Lego Srbija je srpski sajt gde Lego kolekcionari mogu da diskutuju, predstavljaju i razmenjuju svoja iskustva o Lego kockama, i trguju njima. Na sajtu se takođe može diskutovati o raznim stvarima koje su bitne članovima
 
HomeSearchLatest imagesRegisterLog inOvde je prikazana detaljna statistika o forumimu

 

 Divlja Planina

Go down 
AuthorMessage
MasterHaosis
Vlasnik Sajta
Vlasnik Sajta
MasterHaosis


Posts : 1206
Join date : 2010-02-17
Age : 35

Divlja Planina Empty
PostSubject: Divlja Planina   Divlja Planina Icon_minitimeFri Jan 27, 2012 7:59 am

Evo, nije baš neka priča za Lego, ali je ipak priča. Imali smo na faksu zaduženje da za smislimo bilo koju priču, i to je u okviru predispitnih aktivnosti.
Nego, pisao sam evo 5:40 ujutru, do pre neki minut, ja mislim skoro šest sati sam to pisao i smišljao. Ima skoro šest stranica u wordu, izvolte, čaj i pročitajte, sviđaće vam se.
U priči se radi o vukodlaku u šumi i selu, da vidite kakv rasplet, akcija!
Very Happy


Divlja Planina
Bilo davno u Engleskoj, u podnožju jedne planine nalazilo se jedno selo. To selo pratilo se zvalo Blackwood, i pratilo ga je jedno prokletstvo. Svakog punog meseca izlazio je jedan vukodlak, koji je napadao sve živo u selu i šumi, od raznih šumskih životinja, preko stoke pa do ljudi. To je bila jedna krvoločna zver, sa očima crnim kao smrt, imao je tamno debelo krzno kao medved, glavu kao vuk, samo još veću, zube oštre kao noževi što ih stari kovač u selu pravi. Njegova jedna šaka je bila kao dve šake odraslog čoveka. Ta zver je teorirsala šumu mesecima, a smatra se da ih je bilo još, ili bar u drugim delovima planine. Ljudi su živeli u strahu, brinuli su se sa svoje živote i živote svojih porodica. Kad god bi zašlo Sunce, oni su u strahu odlazili svojim kućama, zabarikadirali su vrata i prozore, naoružavali se i spavali na smenu. Kako je vreme odmicalo, poslednje vreme je bilo sve gore i gore, prvo je jedna devojka nestala, pa jedna bogata porodica iz sela je nastradala, rastrgnuta i opljačkana, s tim što nema ni traga od njihove ćerke, i u roku od sedam dana dve transportne kočije koje su transportovale zlato su obijene, sanduci su nestali a ljudi su pobijeni. Na njima su nađeni tragovi kandži i ogromni ujedi, otisci u snegu su pokazivali otiske vuka, samo su ovi otisci bili duplo veći. Do sad se ništa tako slično nije dešavalo u selu, pa su čelni ljudi sela povodom nemilih događaja okupili da razmatraju šta im je dalje činiti povodom vukodlaka i raznoraznih zvuka koje potiču iz crne kuće. Crna kuća je naziv za kuću gde je odavno postojala jedna velika brojna podorica Miler koja je imala 4 uže porodice u svom sastavu, koja se bavila alhemijom, i veštičarenjem. Nisu bili nešto komunikativni, ali su se međusobno držali svi za jednog. Ljudi su ih se bojali, jer se verovalo da je to mesto ukleto. I jednom su nestali svi, nezna se šta je bilo sa njima. Ali od skoro, sa terorom vukodlaka, tamo se čuju razni zvuci, pojedini meštani tvrde da su videli nekog tamo, da se povremeno palilo svetlo, ali niko se nije usudio da ode.
Ljudi su se sastali u lokalnoj zadruzi da vide šta da rade povodom divlje zveri. Ljudi u strahu i panici nisu znali šta će. Načelnik sela Džejson je predložio: ,,Ljudi, moramo nešto preduzeti pod hitno. Ne možemo više živeti u strahu ovako. Moramo postaviti stražu, naoružati se bakljama i srebrnim noževima, mačevima, nabavljati barut za puške koliko je to moguće. Moramo žrtvovati nešto srebra, da ga kovač istopi i napravi nam oružija što je više moguće kako bismo zaustavili tu zver jednom za svagda. Sutradan može decu našu da rastrgne. A već je dosta ovaca pojedeno. A ne zaboravite jadne ljudi u kočijama, i jadnu porodicu Anderson koja je stradala!“ Ali, jedan mlad momak, tridesetak godina ima od prilike se javio: ,,Evo, ja se dobrovoljno javljam, sa mojom braćom da odemo tamo i da završimo stvar jednom za svagda! A znam i kako ćemo. Ja sam u Londonu učio za apotekara, imam kod sebe, ovu srebrnu tečnost, specijalnu hemikaliju u koju sam rastvorio malo srebra. Ubrizgaćemo to u jednog od jačih bikova, ući će mu u mišiće i krvotok i pustićemo ga, i pratiti sa razdaljine. Vukodlak krvožedni će doći da ga rastrgne, i koliko je krvoločan neće ni primetiti u početku da ima srebra u krvi i mesu. Naravno, to je mala količina da bi se vukodlak ubio ali dovoljna da provede paklenih pola sata, biće ošamućen i bole će ga stomak i kosti, biće usporen, tada ga možemo napasti i dovesti ovde.Moja braća i ja imamo dosta iskustva sa lovom da divljač, precizni smo strelci“
Bio je to Nikolas Džonson, 35 godina, pametan i hrabar momak, čestit. On i njegova porodica se doselila pre godinu dana u tom selu, i poznati su po avanturama i raznoraznim trofejima koje su sakupili u raznim oblastima. Pomagali su svima u nevolji, brzo su se prilagođavali i bili komunikativni sa svima.
Bilo je dosta mladih i jakih ljudi, ali su tvrdili da je to opasna misija, i niko od njih nije hteo da ide, osim Nikolasa i njegova tri brata. Prvi je imao trideset i dve godine, drugi 27 i najmlađi 24. I tako je bilo, sutradan sve je bilo spremno, tri brata su poneli nešto srebrnog oružija, pušaka, baruta i krenuli u izviđanje terena, dok je Nikolas ostao sa načelnikom i još nekim članovima svoje porodice da razrađujujoš neke detalje pre nego što krenu u pohod.
Međutim, jedan mladić, Nikson, je krenuo za njima da ih odprati. Želeo je svojim očima da vidi i čuje ako ima neki trag. Napolju je vejavica velika, hladno, mračno.
Nakon desetak minuta praćenja, primetio je da su braća skrenula i otišla u Crnu kuću. Nisu ga primetili, jer je Nikson sin lovca, pa se vešto krio iza njih.
Hteo je da priđe bliže da vidi šta se dešava, krenuo je prema kući i video da izlaze tri maskirana čoveka, obučena u crno, sa crnim kapuljačama i maskama preko lica. Oni vuku devojku sa sobom, Džesiku, za koju se smatralo da je ubijena sa svojom porodicom. Devojka je imala povez preko usta, bila je obučena sve u belo i vezana. Otimala im se, ali bezuspešno.
Nikson se uplašio, počeo je da beži svom silinom, a dvojica maskiranih su ga jurila, dok je jedan ostao sa devojkom. Jurili su ga sto metara po mećavi dok ga nisu stigli i oborili na zemlju. Skinuli su maske. Bilo mu je jasno da su to ta tri brata, Hju, Dejvid i Emerald, ali kasno. Hju je rekao Emeraldu: ,,Drži ga čvrsto, sad ću da ga izbodem nožem, pa ćemo da ga bacimo kod vukodlaka.“ Izvadio je nož, i odmah zatim začuo se jedan pucanj, pa još jedan. I Hju i Emerald su pali dole, i stenjali od bolova. Prilazi iznenada Džastin, oficir iz sela. Uzvuko je mač, i dovršio obojicu. Nikson je bio u šoku. Džastin mu se obraća: ,,Ne boj se Niksone, na sigurnom si. Znao sam ja da je ta bagra u pitanju, još od kad su došli su mi bili sumnjivi. Svi su meni sumnjivi celo selo, ali oni najviše. Primetio sam često da zajedno idu prema toj kući i šumi, uvek sam im gubio trag, vešti su to ljudi. Danas sam posebno hteo da ih pratim, ali kad sam video tebe kako ideš za njima, baš me je iznenadilo ,pa sam rešio da ja idem za tobom. Ajde, nemamo vremena, trebamo da spasimo devojku. Dvojica smo, kao i oni, moramo da obučemo njihove uniforme kako bi se bezbedno približili Dejvidu koji sigurno čeka tamo. Prerušene nas neće prepoznati i iznenadićemo ga, ja ću da mu presudim na mesto. Samo da saznam o čemu se ovde radi.
Tako je i bilo, u onoj vejavici, ispred kuće, prerušeni Dejvid je čekao, dok su se Nikson i Džastin približavali, takođe prerušeni. Džastin je nosio Niksona koji je namerno ćopao, kako bi Dejvid pomislio da je neko od njih povređen, i ispred kuće je potrčao prema njima. Kada im se približio, ščepali su ga obojica, Nikson ga je udario par puta, držali ga i bacili nož prema devojci, da se oslobodi i skine poveze kako bi njega vezali. To su i uradili.
Džastin mu je vikom naredio: ,,Govori, govori dok te nisam ubio! Šta je sve ovo za Boga miloga“
Dejvid se smejao i počeo da priča: ,,Hahahaha, bićete mrtvi uskoro ionako, pa što da vam ne kažem. Evo ovako. Sećate se svi priče o ovoj kući i crnom kultu kog je osnovala porodica Miler. Epa to su naši, to je naša starija porodica, babe i dede. Mi nismo Džeksonovi nego Mileri, vi idioti jedni! Naši su namerno iznenada nestali odavde, jednostavno su se pokupili i otišli skorz na drugi kraj Kraljevine, da bi sačuvali tajnost operacije. Jer je sve to bilo ugroženo od sela, mnogo su se ljudi raspitivali šta rade.“
Nikson ga je upitao: ,,A šta su radili?“
Dejvid odgovara: ,,Epa, hteli su kontrolu nad tamnim zverima kao što je ovaj vukodlak, i kada su napustili ovo mesto, zarekli se da će se vratiti da bi se ispunio cilj. Oni su nastavili tamo sa eksperimentima, naše roditelje slali u škole, kao i nas, njihove unuke. Uglavnom je to bilo vezano za hemiju i farmaciju, ali smo uzimali časove mačevanja, straljaštva i išli u lov. I sada, možemo kontrolisati vukodlaka. Vi neznate u šta se upuštate.“
Džastin ga pitao: ,,A zašto bi neko želeo da kontroliše tu demonsku zver?“
Dejvid mu je rekao: ,,Pa kako zašto, zbog moći! Us pomoć tog vukodlaka mi smo u mogućnosti bili da opljačkamo bogatu porodicu, da opljačkamo obe kočije sa zlatom bez da zvanično budemo umešani. To će nam pomoći da imamo zalihe da se širimo i nabavljamo opermu, hemikalije, oružija i ljude, i ako ne mi, onda naši potomci će konačno zavladati ovim krajevima! Ali poenta je bila što nam je za to bila potrebna mlada osoba, po mogućnosti devojka. Zato smo ih i uzimali. Držali smo ih u podrumima, i kljukali sa našim posebnim hemikalijama, i kada ih žrtvujemo vukodlaku, kao što smo večeras planirali, on će više i više padati u našoj kontroli. Jer ta hemikalija se razgradi brzo u mladom telu kroz mišiće i krvotok, i kada ga vukodlak proždere, on pada pod našu kontrolu! Hahaha“
Razjaren i besan ovime što je čuo, Džastin je ustrelio Dejvida svojim pištoljem i usmrtio ga na mesto, i dodao preplašenom Niksonu i Džesiki: ,,Slušajte, svi smo u opasnosti, moramo brzo kako znamo i umemo da se vratimo u selo i obavestimo ostale, da što pre na iznenađenju uhvatimo monstrumsku porodicu, završimo sa njima i vukodlakom jednom za svagda!“
I brže bolje, krenuli su pravo kod načelnika sela, objasnili mu, čovek je zaprepašćen okupio momke i stražare, poslao ljude da obaveste sve u selu, dok su se njih petnestak sa Džastinom uputili ka Nikolasovoj kući, koji nije imao pojma šta mu se desilo sa braćom. Sa svojima, umesto njih, dočekao je razjarene meštane koji su ih gađali sa zapaljenim flašama koje su bile pune alkohola. Nikolas se brzo povukao u kuću po oružije dok su meštani opkolili kući i zaklonili se dobro. Kuća je gorela, i od dima posle par minuta neki su počeli da se guše, a Nikolas je kašljući prvi izašao i počeo da puca, ali su ga upucali u noge i rame jer je dogovor bio da ga se dočepaju živog. Ostali kako su izlazili tako su padali na mesto jedan po jedan, dok su se neki ugušili od dima. Cela kuća je ubrzo izgorela, a Nikolasa je razjarena masa zavezala za konja, on je povređen ležao na zemlji, a jahač je jurio sa konjem vučući Nikolasa po zemlji, snegu i ledu dok nije ispustio dušu. Brzo je trajalo, svega nekoliko minuta.
Dok se sve to dešavalo, seljani su pustili bika kome je ubrizgan taj srebrni rastvor. U toku noći, u sred onog haosa u selu, čulo se zavijanje i režanje iz šume. Džastin, načelnik Džejson i dvadesetak ljudi se brzo naoružalo i krenulo u šumu po vukodlaka, u konačan obračun. Dva konja su vukla jedne kočije koje su u stvari veliki metalni kavez napravljene da se vukodlak po mogućnosti živ uhvati. Primetili su tragove zveri na jedno kilometar od sela, gore u planini. Kako su se više približavali više se čulo nekontrolisano zavijanje omamljene zveri koja je rastrgla bika, i srebrni rastvor je počeo da deluje. Vukodlak se omamljen zaleteo prema njima, skočio je na prvog konjanika, ostali su ga pripucali, vukodlak je uspeo da obori konja i čoveka, ali ništa strašno jer je sneg bio dubok pola metra. Vukodlak je upucan pokušao zatim da pobegne, ali uzalud, upucali su ga još dosta puta u noge kako nebi mogao da mrda, i desetak njih su ga proboli srebrnim kopljem da ne mrda, vezali ga lancima i ubacili u kavez već dosta oslabljenog i u nemogućnosti da hoda i da se regeneriše sve dok ne prestane dejstvo rastvora.
Takvog slabog, dovukli su ga sa neopisivom srećom, vikom i galamom i pucanju u vazduh u selo. Meštani sela su se odmah svi srećni, ali i ogorčeni u isto vreme, okupili i sa motkama počeli da udaraju vukodlaka koji je već bio na samrti. Gužva je bila velika ko će da ga udari kroz šipke kaveza, a vukodlak, vezan, bio je u nemogućnosti da mrda a kamoli da se brani. Bilo je planirano da ga ostave do izlaska Sunca, kako bi umro, međutim, od povreda i batina koje je dobijao, vukodlak je umro. Crna, krznena lešina sa oštrim čeljustima dočekala je jutro, ali zbog vejavice Sunce nije bilo. Kako god, oni su ujutru iskasapili i spalili telo, i to nekoliko puta podpaljivali za svaki slučaj. Nakon mnogih žrtava vukodlaka ali i monstruozne porodice Miler, pravda kolko-tolko je zadovoljena. Selo će zauvek pamtiti to, i priče će se prepričavati, ali ljudi bar mogu mirnije da spavaju.


Back to top Go down
https://legosrbija.forumotion.com
Guest
Guest




Divlja Planina Empty
PostSubject: Re: Divlja Planina   Divlja Planina Icon_minitimeFri Jan 27, 2012 10:07 am

Bas Lavkraftovski od tebe...nazalost, nemam sada vremena celu da citam, ali brzim citanjem, samo da si u Novoj Engleskoj, a ne u Engleskoj, skroz bi bio Lavkraft
Back to top Go down
MasterHaosis
Vlasnik Sajta
Vlasnik Sajta
MasterHaosis


Posts : 1206
Join date : 2010-02-17
Age : 35

Divlja Planina Empty
PostSubject: Re: Divlja Planina   Divlja Planina Icon_minitimeFri Jan 27, 2012 9:08 pm

I jesi li pročitao? Very Happy
Back to top Go down
https://legosrbija.forumotion.com
Sponsored content





Divlja Planina Empty
PostSubject: Re: Divlja Planina   Divlja Planina Icon_minitime

Back to top Go down
 
Divlja Planina
Back to top 
Page 1 of 1

Permissions in this forum:You cannot reply to topics in this forum
LEGO SRBIJA :: LEGO :: Lego priče-
Jump to: